SVE NA JEDNOM MJESTU.

Potresna ispovijest: Rodit će se djevojčica koju nisam željela

Isabella je hrabro odlučila ispričati svoju priču punu poteškoća, nesigurnosti i strahova, kao i zašto i kako je odbacila „lakše“ i „udobnije“ rješenje: pobačaj. Čini mi se kao jučer. Dan kada sam otkrila da sam trudna. Prvi test, zabrinutost raste, drugi test pozitivan. Gledala sam ga: pozitivan, pozitivan. Prožima me osjećaj potpune izgubljenosti, užas je u trenutku zagospodario sa mnom, skamenjena sam, nesposobna reagirati. Opisati takav osjećaj je teško, gotovo nemoguće, to je kao vibracija koja nastaje u utrobi i širi se po tijelu, unutrašnji smrtonosni otrov koji ti oduzima snagu i gasi svaku svijetlost. Jedino što sam bila sposobna vidjeti bio je moj život, doslovno uništen, rastočen, moji planovi razbijeni, budućnost koju sam izgrađivala postajala je nedohvatljiva utopija. Osoba koja sam željela postati više nije postojala, bila je samo daleko sjećanje. Moji snovi su nestali zauvijek, zajedno sa mojih 19 godina. Sama misao da moram priopćiti trudnoću svojim roditeljima uzrokovala mi je neopisivu bol, pomisao da ću vidjeti razočaranost na njihovu licu i izgubiti njihovo povjerenje dovodila me je do ludila, kako izaći iz ove katastrofe? Međutim, mnogo više me je plašila pomisao na pobačaj, pomisao na hladne instrumente koji ulaze u mene i komadaju tjelešce, ne to ne bi mogla podnijeti. Vidjela sam na internetu neke zastrašujuće fotografije pobačenih fetusa, stare nekoliko tjedana… male minijature raskomadanih osoba, ne to nisam mogla učiniti. U meni je bila osoba začeta slučajno, zasigurno neželjena, ali ne bih mogla riješiti problem na onaj način, ne bih mogla popraviti grješku s jednom većom, nepopravljivom grješkom. Ali ja jednostavno nisam željela to dijete. Protivno mojim najtragičnijim očekivanjima, kada sam plačući i puna srama priznala svojim roditeljima da očekujem dijete, nije bilo vrištanja, ni lupanja vratima. Samo muk, velika zabrinutost na njihovim licima, suzdržane suze u majčinim očima, i mnogo, mnogo podrške i ljubavi. Nije to bio lagani hod, dapače, ali nikad nije nedostajalo ljubavi mojih roditelja i moje starije sestre koja me nikada nije ostavila samu u trenucima izgubljenosti koji su me zahvaćali. Najteža su bila prva tri mjeseca. Mnogo prije začeća, otac djeteta, mlad kao i ja, pokazao se nestabilnim, a ono što je još ozbiljnije, lašcem i nasilnim. Ja sam bila slaba i zaljubljena, nisam se uspijevala sasvim udaljiti od njega jer sam svako toliko vjerovala njegovim riječima usprkos tome što je prema meni često pokazivao prezir, govorio bi mi: „Bez mene bi ostala sama za čitav život“. Kada sam mu rekla da očekujem dijete reakcija je bila promjenljiva. Najprije napad bijesa, zatim psihološki pritisak: „U tvojoj dobi pobaciti je jedina pametna stvar“, a zatim i teške insinuacije: „Jesi li sigurna da sam ja otac?, zatim bi nestao da bi se vratio kao najnježnija osoba na svijetu, a ja bih ga svaki puta primila s boli. U trećem mjesecu trudnoće je potpuno nestao, našao je drugu djevojku. Bez grižnje savjesti. Bili su to trenuci duboke tuge, prezirala sam osobu sa kojom sam bila, postala mi je očigledna njegova praznina, površnost, hladnoća. Mrzila sam se, mrzila sam se mjesecima, možda se mrzim još i sada, što se nisam prije udaljila, jer bez njega, sada bih još imala svoj život dvadesetogodišnjakinje: prijatelje, fakultet, zabavu. U potpunom očaju prihvatila sam, ne bez poteškoća, razgovarati sa svećenikom, moja duša je bila razorena. Nisam htjela to dijete, ali sam znala da ne bih nikada mogla vedro živjeti pošavši za „lakšim“ i „očitim“ odabirom. Usprkos svim strahovima i dvojbama jedno mi je bilo jasno: nisam htjela osuditi dušu jednim tako strašnim činom. Don Fabio me je ohrabrio, osjećala sam se kao majka izrod – jer nisam htjela ubiti taj život, iako sam koji puta željela, nadala se, pa čak koji puta i molila za spontani pobačaj – on je uspio da se osjećam potpuno normalnom:“Ovo rođenje će biti milost“, govorio je. Ja nisam vjerovala, ali uistinu, osjećala sam olakšanje. Odlučila sam se povjeriti Božjem planu, planu kojeg nisam prihvaćala prije i teško ga prihvaćam i danas. Bio je nestvaran, ali nešto prije nego što sam saznala da sam trudna, razmišljala sam upravo o Božjem planu u našim životima. Bila sam u bolnici, na praksi predviđenoj na mom fakultetu, i svaki dan susretala osobe koje su se borile izvanrednom snagom sa razarajućim bolestima. Osjećala sam krivnju, jer sam se ja osjećala dobro, jer je moj život bio normalan, nisam imala posebnih poteškoća, jer sam bila u bolnici samo kako bih vježbala i učila, a ne kao oni bolesnici koji leže na krevetu u borbi protiv boli i da bi smrti oduzeli koji dan. Sjećam se dobro, jedne sam se večeri obratila Bogu sa velikom zahvalnošću u srcu, zahvaljujući mu za tako savršen život u odnosu na one živote pune trpljenja. I te večeri dok sam ležala na krevetu, zapitala sam Ga koji plan u životu ima za mene. Nisam mogla zamisliti da će ni za mjesec dana, moj najnormalniji život biti potpuno izmijenjen. Smijem se misleći na to. Moja djevojčica će se roditi za nešto manje od mjesec dana i priznajem da ne osjećam ljubav i nježnost, ali mi kažu da je to normalno, da će nakon rođenja biti drugačije, ipak ja još ne znam što učiniti, da li je zadržati ili dati na usvajanje. Ne znam što je najbolje za mene, ne znam što je gore za nju. Ne ostaje mi nego povjeriti Bogu i ovu moju odluku, nadajući da će me prosvijetliti. Znam da će obje odluke biti teške i bolne, da će obje biti veliko odricanje. Zasigurno, ne kajem se što nisam pobacila, bilo bi to neprirodno, jer sam odmah shvatila da nosim život u sebi. Ne apstraktni život, već život druge osobe u meni! Sjećam se, kao da to bilo jučer, prvog ultrazvuka, u razdoblju kada sam još mogla „pobaciti na vrijeme“, kada sam prvi puta čula otkucaje djetetovog srca i zaplakala očajna. Naprotiv, danas se ironično smijem misleći na one koji govore: „to je samo grumen stanica“. Ako je tako, ostavi ih i vidi što će se dogoditi. Što hoćeš da bude samo jedan grumen stanica? Kažeš da nije dijete, čemu onda služi komadati ga? Pusti ga mirno u svom tijelu, i tako nije živ? Hrabro, to je smiješno… Ipak, svaki dan nestaje tihi plač djece koja neće nikada živjeti, jer je sebičnost majki nadvladala. U devetom sam mjesecu, još imam mnogo dvojbi, tolike nesigurnosti, ali u jedno sam sigurna: uvijek postoji alternativa pobačaju. Onaj koji smatra da je dati na usvajanje vlastito dijete gori čin od samog pobačaja, trebao bi ispitati savjest. Jer je čin ljubavi, patnje i žrtve. Moglo bi se živjeti sa samim sobom, znajući da dijete živi jer si ti odabrala da ga ne ubiješ. Znajući da će se jedna obitelj s ljubavlju o njemu brinuti, a ono će imati priliku na ovom svijetu. Ti si imao mogućnost živjeti i ispravno je da je ima i ono. Jer tu priliku zaslužujemo svi.
Share:

ISPOVEST: UDALA SAM SE PROŠLE GODINE, SA 18 GODINA IJUČE SAM SHVATILA DA SAM POGRIJEŠILA…

Udala sam se prošle godine, sa 18 godina ijuče sam shvatila da sam pogriješila. Već sam trudna, sedmi mjesec i stomak mi je baš veliki, možda jer nosim blizance, al nebitno… Juče sam išla na pregled kod ginekoliga i to gradskim prevozom, muž radi nije mogao da me vozi, a svekar i svekrva, ah imali su prečih stvari. Tako stojim u tranvaju, gužva, teško mi stojati, noge mi pucaju, a i plašim se da ne padnem. NIKO NE USTAJE DA MI USUPI MJESTO. Kada baš više nisam mogla da izdržim, zamolila sam jednu djevojku mojih godina da mi usupi mjesto. Tamam je krenula da ustaje, a u tom trenutku je gospođa koja je sjedila do nje snažno povukla za ruku i na sav glas rekla. SJEDI TU… KADA JE OVA MALOLJETNICA MOGLA DA ŠIRI NOGE I NE RAZMIŠLJA NEKA SAD ISPAŠTA, (misleći na mene)… Krenula sam da objašnjavam, ali sam brzo shvatila da je svaka riječ suvišna i da ljudi imaju svoje mišljenje koje je teško mijenjati. Samo sam od tuge pustila suzu i nastavila uprkos bolovima u nogama, leđima, DUŠI da stojim… Donekle je gospođa i u pravu, ni od koga nemam podršku, muž nikada nije kod kuće, radi, a kada ne radi provodi se, svekar i svekrva su priča za sebe, nikada me nisu prihvatili kao ženu njihovog sina, na žalost, vjerovatno nikada i neće. Kako prolaze dani shvatam koliku grešku iz “neke” ljubavi sam napravila, ali kako je tako je… nazad nema, a i blizanci samo što nisu stigli.
Share:

ISPOVEST: Muž je zaposlio novu mladu asistenicu. Cura je prekrasna, srdačna, radišna, sposobna…

Muž je zaposlio novu mladu asistenicu. Cura je prekrasna, srdačna, radišna, sposobna, mlada, zgodna i slobodna. Pola godine se lomim jer su svaki dan 8 sati sami u uredu ili negdje na terenu. Ali šutim jer cura super radi, posao je krenuo i konačno se oporavljamo od dugova. Mala nam hrani obitelj, moram šutiti. Nakon pola godine cura da otkaz. Stiže mi mail u kojem se ona ispričava što mi prije nije rekla kakav mi je muž, ali da je morala trpiti jer i njena obitelj živi od njene plaće. U mailu je ostavila šifru i službenog maila da pročitam što joj je sve pisao. Ona je stvarno bila korektna, sve je kulturno odbijala, a on joj je pisao takve perverzije, od sek*a do guranja svega posvuda. Otac troje djece, najstarije je vršnjak te cure. 30 godina braka i saznam da mi je muž psihopat. Hvala bogu pa nas nije tužila jer sam ja suvlasnik firme. Preselila sam se i igrom slučaja smo ta cura i ja susjede. Ne mogu je u oči pogledati koliko mi je neugodno zbog terora koji je trpila.
Share:

ISPOVEST: Imam svekrvu koja zivi u inostranstvu i koja vrsi pritisak da radjam decu, zena hoce da me pretvori u neku masinu za pravljenje dece…

Imam svekrvu koja zivi u inostranstvu i koja vrsi pritisak da radjam decu, zena hoce da me pretvori u neku masinu za pravljenje dece, stalno mi salje se*si ves i ispituje o nasem odnosu, iako ja ne radim, a muz radi skoro svaki dan od 8 do 6-7. Ona stalno kuka kako je njoj tesko, a ne vraca se ovde gde je ,,lakse”. Volim svog muza, ali ako se ovo ne sredi mislim da cu traziti razvod. Razumem da ona zeli da ima unuke, Loading… ali nisam ja neka masina za pravljenje dece… Imam osecanja i interesovanja isto kao ona. Takodje nas ubedjuje da predjemo da zivimo u kucu sa njenim muzem i cerkom jer ce nama biti tamo bolje nego privatno da iznajmljujemo stan. Toliko je dobro u toj kuci da je ona pobegla cak u drugu drzavu. Ne mogu vise, ne mogu da trpim da neko ko prilicno lagodno zivi ,,zna” sta je za mene bolje.
Share:

MOJ MAMI JE IZNENADA POSTALO LOŠE. IMA 45 GODINA I ZADNJA 3 DANA LEŽI….

Mojoj mami je iznenada postalo loše. Ima 45 godina i zadnja 3 dana leži nepomično u krevetu. Boli je stomak i tako taj dio tijela. Molila sam je da ide doktoru, ali neće, kaže da će proći samo od sebe. Danas sam trebala imati neki sastanak, ali sam odgodila i 2-3 sata ranije se vratila kući. Kada sam ušla u kuću čula sam mamu i tatu kako se glasno raspravljaju, a onda je mama tati kroz plač rekla: TI SI KRIV ŠTO MI JE ZDRAVLJE UNIŠTENO… NIKADA TI NEĆU OPROSTITI ŠTO SI ME NATJERAO DA ABORTIRAM, NIKADA, JOŠ ME TJERAŠ DA SVE KRIJEM OD DJECE… Bila sam zgrožena onim što sam čula, pogotovo jer smo veliki vjernici… ta beba je nedužna izgubila život prije nego je i došla na ovaj svijet. Polako sam izašla iz kuće i nakon nekih 10 minuta se vratila. Tatu ne mogu gledati očima, odvratan je… Ne znam kako da mami kažem da sam sve čula. Mnogo me sada muči što ne znam u kakvom je mama stanju, možda joj se šta iskomlikovalo, jer ipak ima 45 godina i sve je moguće. MILION STVARI MI PROLAZI KROZ GLAVU, a kada se sjetim da je nedžnoj bebi oduzet život, uh… ježim se… kakvi su to doktori koji mogu tave stvari da rade!!! Sva se tresem dok ovo pišem… oprostite ako ima grešaka, uh… stvarno sam potresena
Share:

Đumbir – drevni simbol vitalnosti

Niknut će katkad i u hladnjaku. Voljeli ga ili ne, njegov okus neće vas ostaviti ravnodušnima. Boreći se sa svakojakim uvjetima rasta, on je simbol beskrajne vitalnosti života. Simbol je i moći. Njegov neumorni duh potiče cijeli organizam. Podsjetit će vas da ste moćni ne kad upravljate grupama ljudi, tvrtkama, novcem ili državom, nego kad imate dovoljno prostora da sami upravljate barem dijelom vlastitog života. Bit će vam manje mučno kad vaša sreća ne bude ovisila o medijima i hijerarhijama. Okus slobode uvijek je ljut, jer ste tek u tom trenu postali ljuti što je prije niste imali. Ipak, ta sloboda nije bez odgovornosti. Fino uravnotežena, baš kao i začin, točno toliko ljut da bude zdrav. Ukratko, upoznajte đumbir. Od anonimnosti do svjetskog sjaja Skriven u područjima južne Kine, đumbir je bio lokalni začin, poput češnjaka u našim krajevima, i jedna od temeljnih biljaka stare fitoterapije istočne i južne Azije. Dolazi iz obitelji Zingiberaceae, kojoj pripadaju jednako slavna kurkuma i kod nas malo manje poznati kardamom. Podrijetlo njegova imena je mistično i možda dolazi od davno zaboravljenih kultura i jezika. Blagotvorno djeluje na probavni sustav i ima finu, aromatično-ljutu notu, koja je odmah bila prepoznata kao neodoljiva. Ljudi su ga proširili po cijeloj istočnoj Aziji, tako da je danas, uz Kinu, Indija najveći proizvođač đumbira. U karavanama koje su i prije Rimskoga carstva dolazile u trgovinsku razmjenu, đumbir je, kao i svi egzotični začini, pratila aura velike vrijednosti i egzotičnosti. Razvojem trgovine i kolonijalnim osvajanjima, polako je stigao među standardne začine i danas ga volimo kao da je naša biljka, samog ili u bezbroj kombinacija s kuminom, paprom, korijandrom, kurkumom i drugim začinima. Tajna ljekovitosti i okusa Karakterističan miris đumbira potječe od eteričnog ulja. U njemu prevladavaju spojevi geranial i neral, zaduženi za limunastu notu ulja. Nisu sva eterična ulja đumbira jednakog mirisa. Osobno, najviše volim ono s Madagaskara, koje ima prelijepu notu svježe narezanog đumbira, i jednako je dobro u kozmetici ili kao diskretan začin. Eterična ulja iz drugih dijelova svijeta obično imaju pomalo dublji miris, koji više podsjeća na suhi začin, a manje na svježu biljku. No, to je stvar ukusa. Volim i eterično ulje đumbira u finim maskama za lice. Nekoliko kapi stavi se u glinu, pomiješa s vodom i malo glicerola. Oštar, ljut miris daju dvije glavne grupe spojeva – đinđeroli i šogaoli, za koje se smatra da su važni i za aktivnost u probavnom sustavu. Naime, đumbirova domena je prije svega probavni sustav. Prema ESCOP-u, grupi eksperata iz područja fitoterapije, namijenjen je prije svega ublažavanju mučnine, bila ona izazvana putovanjem ili zbog nekih drugih razloga. Uobičajena doza je od 0,5 do 2 grama suhe biljke ili ekstrakti koji sadrže ekvivalentnu količinu biljke. Koristi se u kapsulama i tabletama, ali i kao svježi sok, čaj i lizalice. U kućnoj uporabi možete naribati malo đumbira, nakon čega nastaje vlažna kaša, iz koje prstima iscijedite žuti, mutni sok i uzimate jednu čajnu žličicu u malo vode dva do tri puta dnevno. Đumbir je tipičan primjer biljke primjenjive u kulinarstvu i fioterapiji. Nekoć davno postao je začin upravo zbog pozitivna djelovanja na probavni sustav. Đumbir je i biljka trudničkih mučnina. Uz čaj matičnjaka (melise), sigurno je rješenje toga velikog problema najsretnijih dana u životu žene. Koristi se i u slučaju mučnine koja može biti nuspojava nekih lijekova. Više od probavnog sustava Mnoge biljke koje djeluju na probavni sustav u modernoj su medicini dugo bile u kavezu svojih indikacija. S vremenom, uvidjelo se kako neke od njih djelovanje ostvaruju i izvan probavnog sustava. Zanimljivo, đumbir i kurkuma, iz iste obitelji, tipičan su primjer takvih biljaka. Premda su kliničke studije skromne, objavljeni podaci pokazuju kako je đumbir koristan za mnoge druge bolesti. Dvije studije objavljene 2014. dokazale su pozitivan učinak kod dijabetesa tip 2 u dozi od tri grama suhe biljke i, premda ga to još ne čini lijekom, svakako je korisna nutritivna informacija za pacijente s tom bolešću. Iako je njegova domena probavni sustav, đumbir se u jednoj maloj studiji nije pokazao korisnim kod sindroma iritabilnih crijeva. No, pokazao se kao korisna intervencija kod migrene. Povezanost migrene i probavnog sustava predmet je žustrih rasprava u literaturi, pa ostaje pitanje koji je to točno mehanizam djelovanja đumbira na migrenu. U dvostruko slijepim, placebo kontroliranim studijama, 500 mg praha đumbira bilo je djelotvorno i kod bolnih menstruacija. Osim za probavni sustav, đumbir se u svojoj postojbini stoljećima koristio i za bolesti zglobova, osteoartritis i reumatoidni artritis. Tako postoji niz tradicionalnih ajurvedskih preparata za tu namjenu, ali tek posljednjih dvadesetak godina provedena su mnoga klinička istraživanja. U jednoj studiji, kontroliranoj i randomiziranoj, 340 mg patentiranog ekstrakta bilo je kod osteartirisa jednako djelotvorno kao i lijek diklofenak. Grupa indijskih autora potvrdila je pozitivan, adjuvatni učinak u bolesnika koji su već bili na terapiji diklofenakom, i to u dozi od 750 mg đumbira dnevno. Grupa istraživača utvrdila je pozitivan učinak u odnosu na placebo s 1 g praha đumbira kao dnevnom dozom. No, dvije kliničke studije nisu dokazale povoljan učinak koji bi bio bolji od placeba. Kao što kurkuma vjerojatno djeluje zbog kurkuminoida, grupe spojeva karakteristične žuto-crvene boje, tako i đumbir ima glavnog nositelja djelovanja koje golica znanstvenike, a to je 6-đinđerol. Taj spoj, kao i kurkuminoidi, pokazuje niz bioloških djelovanja, od protuupalnog do antioskidativnog. Kakva je budućnost đumbira, kao moguće samostalne terapije, je nejasno. No, tri studije pokazale su povoljan učinak preparata koji sadrže i druge biljke, a ne samo đumbir. Moguće je da će đumbir biti odlična nadopuna drugim aktivnim tvarima koje koristimo kod osteoartritisa. Premda očito pokazuje djelovanje i izvan probavnog sustava, uvijek će nas golicati činjenica koliko je upravo djelovanje đumbira u probavnom sustavu zaduženo za sve opažene kliničke učinke. Probavni sustav sa svojom golemom imunosnom mašinerijom (oko 65 posto ukupnog imunosnog sustava nalazi se upravo u probavnom sustavu) i još većim svemirom mikrobioma, prirodne crijevne flore koja djelomično upravlja imunosnim sustavom i zdravljem organizma u cjelini, pravi je hit u eksperimentalnoj medicini. Biljke koje djeluju na probavni sustav na to su nas podsjećale stoljećima. Na tome ćemo im, uključujući i đumbir, jednog dana biti zahvalni. Izvor: biljnilijekovi.com
Share:

Čaj od ove biljke može da izleči reumu

Crnjuša (lat.Erica Carnea) je biljka srodna ruzmarinu i borovnici. Čaj od crnjuše leči reumu, bolesti bubrega i bešiku, bubrežne kamence i pesak, pročišćava krv i na taj način pomaže kod ekcema, kožnih osipa i gihta. Čaj je dobar i za ispiranje upaljenih očiju i smanjivanje bolova u njima. Čaj upotrebljavaju i za umivanje i obloge kod kožnih bolesti, išijasa, gihta i reume. Čaj od cvetova zaslađen medom, lagano uspavljuje.Čaj je vrlo dobar lek kod bolesti polnih organa pogotovo prostate. Čaju od crnjuše možete dodati i koru od lipe. Priprema čaja 1 čajnu kašiku prelijte šoljicom vode, dodajte med. Čaj od crnjuše ovako pripremljen najbolje je piti uveče pre spavanja. Izvor: biljnilijekovi.com
Share:

Popular Posts

Pokreće Blogger.

Istaknuti post

PIROŠKE SA SIROM! JEDNOM KOLEGICA OVO DONIJELA NA POSAO MI I MRVICE POJELI!

Ovo je recept kolegice sa posla. SASTOJCI Tijesto 1 kg brašna za dizana tijesta 1 kom svježi kvasac 1 žlica velika ravno soli ...

Pages - Menu

POPULARNI POSTOVI

f

Recent Posts

POČETNA