Svoju tužnu priču ova je mlada žena, koja je željela ostati anonimna, odlučila podijeliti s čitateljima Klokanice u nadi da će pružiti barem malo utjehe onima koji su osjetili sličnu bol. “Istina je da nema utjehe, barem ne brzo”, smatra mama bebe kojoj je srce prestalo kucati tri tjedna prije termina poroda.
Ovo je njezina priča: Nakon četiri duga i naporna dana provedena u bolnici, napokon smo došli doma, te odmah nakon zvuka zalupljenih vrata iza nas, moj se muž prvi puta slomio. Osjetno bez imalo snage u jakom tijelu, odrastao čovjek naslonjen na svoju isto toliko ranjenu ženu, isplakao je more koje je držao četiri dana u sebi samo da bude jak za nas. Za nas troje. Nekad spojeni, sada samo rana u srcu i rana na maternici.
Tog ponedjeljka, kao i svakog drugog dana, ali ovaj put još jedan dan bliže da upoznamo naš centar svijeta, dragi je došao s posla doma na ručak, sjeo za stol i upitao već uhodano, ali srcu drago pitanje: Kako je naša Mrvica danas? Dignula sam tupi pogled s tanjura i duboko ga gledajući rekla Ne znam, što je meni bilo čudnije nego njemu. Ovo Ne znam imalo je jačinu u smislu da me njegovo pitanje na tren ošamutilo, jer sam shvatila da Mrvica i ja tog dana nismo progovorile. A nas bi dvije razgovarale većinu dana kad god bi me njene nogice i rukice podsjetile kako ispod mojeg srca kuca još jedno. Opet se vraćam na ovaj Ne znam odgovor, jer zaista ne znam jesam li ju uopće osjetila tog dana.
Nastavak na sledecoj stranici…
Nema komentara:
Objavi komentar